Gadost je u zraku

maxresdefault-2

Svako treba da ima svoj mali svijet. Mali onoliko koliko mu je dovoljno da spozna ko su mu prijatelji a ko neprijatelji i skim moze djeliti koru hljeba a koga ne smije ni pozdraviti.

Svaciji svijet treba da ima pozitivnu i negativnu sferu, kako bi spoznali sta je dobro, a sta ne. Kako bi znali sta je ispravno a sta ne. Kako bi, na kraju krajeva se morali malo i namuciti i zapitati o stvarima oko sebe.

Moj svijet je mali onoliko koliko mi je potrebno da budem sretan a veliki onoliko koliko je potrebno da spoznam ko su mi neprijatelji.

Manjak spostvene aktivnosti, akcije, interakcije i manjak sopstvenog zivota na kraju krajeva stvorio je od ljudi gadove. Zlobne gadove koji bi da napakoste i u odsustvu svoje sposobnosti ugroze tudju.

Kad stagniras i ne napredujes a svi drugi napreduju makar i na polju dnevne zajebancije; to vam je ono, ako vam haver gu*i, ima djevojku, sjedi svaki dan na kafi, ima dobre ocjene na faksu (ili lose, a boli ga tuki), a vi nista ne radite od toga, iz nepoznatih razloga za koji ste samo vi krivi, pocnete tog havera ne pozdravljati, izbjegavati, vrijedjati, pljuvati. Zapravo taj haver je kriv sto vi nit gu*ite, nit idete na fakultet nit imate ocjene, uopste.

Gadost je u zraku jer ljudi zive na farmi. A znate sta je farma? Ustvari jos bolje, znate li sta na farmi nema? Nema intelekta, razmisljanja, ljudi, nema niceg ljudskog – sve stoka koja bez razmisljanja (aman jer su stoka) se valja po blatu, gaza zemlju imajuci samo jedan dnevni zivotni zadatak – cilj – prezivjeti, odnosno jesti, piti, posrati se i cekati da ga neko zakolje u dogledno vrijeme. A narod nije nista drugaciji danas. Sve im je bitno osim poceti malo razmisljati o sebi i svom malom svijetu.

Svi su nezadovoljni a svi su isti. U mom svijetu kolektivni problem polazi od problema pojedinca i svaki pojedinac svoj licni problem ce ili ispoljiti ili pripisati svom svijetu. U svakom svijetu socijalni problem nije nista drugo nego manifest svakog individualnog problema jer sta je drustvo nego skup pojedinaca. U tom svijetu ljudi ujedaju, ne pozdravljaju se jer se njihov drug druzi sa bivsim drugom njihove drugarice koja je bila dvije godine u vezi sa sadasnjim drugom njihove bivse drugarice. Kontate? Znam, ne kontaju ni oni, ali bitno je da postoji komplikovan razlog za ljutnju a onaj pravi je vrlo jednostavan – prazni smo ko ljudi i lakse nam je o tudjim i drugim problemima po tudjoj i drugoj avliji, nego po nasoj, to se zna.

Gadost se osjeti u zraku, i ja to najbolje znam. Moj svijet je mali onoliko koliko mi ljudi u njemu treba, a veliki je onoliko koliko je potrebno da spoznam ko je gad. U mom svijetu ljudi me ne vole jer se trudim i radim i zelim postati neko, a moj mali svijet mi je sasvim dovoljan da na ignore stavim ove sto zavide i sto mi zlo zele. Moj mali svijet je dovoljan da budem zadovoljan i sretan a sposoban i jak da ovima sto spletke rade pokazem zube i uradim ono sto bi svako u svom svijetu trebao uraditi – da pocnem da mijenjam svoj svijet.

Gadost se osjeti u zraku. Ljudi se tuku zbog kriske hljeba, psuju majke zbog parking mjesta. Bodemo se i pucamo zbog djevojaka, svadjamo zbog reda u banci. Ne pozdravljamo rodbinu jer nas nisu zvali 15 dana a nije nam palo na pamet da mi njih nazovemo u tih 15 dana. Kako rece moj drug, gadost je do krova jer su ljudi toliko zavidni da vas ne mogu pogledati. Smeta im kakvo auto vozite, sto uopste vozite, smeta im sto ste na kafi bili, dobru ocjenu dobili i sto imate dva druga, a on ni jednog – a nije razmisljao sto.

Gadost se osjeti u zraku jer necemo da radimo ali hocemo da kudimo, da pametujemo i gospodarimo.

Nije meni niko kriv ako nemam djevojku, ne idem na fakultet, nemam auto, ne pijem kafe tri puta dnevno. Nije mi niko kriv sto nisam direktor, hadzija, bogat momak, skroman drug, zajebant, mangup i sve sto ste ikada zeljeli biti. Niko mi nije kriv sto sam lijen, dosadan sam sebi, sto se ne druzim, ne izlazim, ne radim, nemam para. Mozda to nista niste zato sto niste jos u tim godinama, mozda to nista niste jer to nije za vas, a mozda ste ipak toliki gad da nikad nista niste ni pokusali jer ste shvatili da je lakse da serete po drugima opravdavajuci tako svoj neuspjeh, neopravdanost postojanja i svoju bespotrebnost. A ako ko kaze da je kriva drzava, drustvo, svijet – sjetite se samo da ste vi to sve. Jer sve se ogleda u vama. Promijenite sebe i svoj mali svijet i bice dovoljno.

Hvala haverima, znaju koji su na odlicnoj temi za analizu ove dosadne nedjelje.

 

 

 

 

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s